Prije više od 5 000 godina (neolitik) živjeli su na današnjem Sjevenoameričkom kontinentu neki od naših predaka.
U to vrijeme su počeli obrađivati zemlju i polako se sedentarizirati. U to plemensko doba svako pleme je imalo vlastite zakone no postojale su i neke zajedniče točke. Žene su brale plodove, a muškarci su lovili kako bi plemenu osigurali redoviti mesnati obrok.
Naše male rajčice ćemo naći u ondašnjim košarama kao divlji plod (u to vrijeme nisu bile uzgajane). Njihova jedina svrha je bila osigurati prehranu plemena. Nakon dugog hodanja i lova iscrpljeni, gladni i žedni lovci su ih konzumirali u neograničenim količinama.
Vjetar, ptice, migracija i pokreti životinja kao i čovjeka su pridonijeli rasprostiranju rajčice i njezinog sjemena sve do Anda.
Astečka civilizacija (Meksiko) i civilizacija Inka (Peru, Bolivija i Ekvator) kompletno sedentarizirane doprinijele su poboljšanju sorti rajčice ali na potpuno nenaučan način.
|